NASLOVNICA
ertan cako - stara bosna

Hodim

 

Hodim,

vec dugo hodim dalekim dunjaluckim prostranstvima,

noge teske vuku se po crvenoj,

izgorenoj zemlji,

 

Prolazeci, naidjoh kraj starog stabla,

poodavnno iscupanog, mrtvog, pomislih;

Vec umoran sjedoh, ne obaziruc se plaho.

 

Pred aksamsko sunce raspsnu rumenilo po dolini,

a Havarijjuni mi donose san;

San, sladji i mirisniji nego ruzino serbe,

 

Ja Resulellah, dusa sapnu,

gledah ga dugo i pomno;

 

U nuru aska kupo sam se,

Oci sirom otvorih,

El-hamdulillah prozborih,

Ustah sretan u sebi,

a i stablo olisti.

 

E. Čako

Obrisi proslosti

 

Kada casni rob Tvoj,

vapajem izusti rijeci,

koje sebepom spoznaje,

poimanja istinoljubivosti,

svjesnosti jave bijahu.

 

Molitva do tad nigdje zabiljezena,

molba i sapat duse cestite,

koja nelagodu i nemir prepozna.

 

Obris proslosti iznjedri iskrenu zudnju

u kutku probudjenog srca,

koje drazesno,

dahom, izrecitova harfove bljestave.

 

Izaslanik povjerljivi prenese poruku,

ferman, koji jasan odgovor prijatelju dade.

 

Razum i njedra pohitase da ugrabe mustuluk,

kad ruh vec zadovoljno spokojan u basci zelenoj.

 

E. Čako

 

Copyright © All Rights Reserved